Ovo je prilika da predstavimo sebe. Iako nas mnogi obično pitaju koje su razlike između nas i drugih vjerskih zajednica, to nije zapravo način na koji volimo izražavati (t)ko smo. Zato ćemo početi sa vrijednostima koje u pozadini naših napora, to su temelji zašto nešto radimo i ne radimo, te pokazatelji da li smo još uvijek i gdje na putu koji smo odabrali slijediti.
Vrednujemo intimnost s Bogom; to je bliskost, blizina, prisnost. Može se izražavati na razne načine; neki će čitati i moliti u skrovitosti, postiti ili slušati tihu pjesmu, a drugi će se s vrha planine diviti Božjem stvorenju ili se veseliti plesom, zbog radosti koju imaju  u zajedništvu s Bogom.
Vrednujemo svako ljudsko biće jer je stvoreno od Boga. Jedan od razloga zašto se trudimo pomagati svakoga u nevolji u skladu sa svojim mogućnostima jeste u tome da nas je Bog sve stvorio i time nam dao dostojanstvo. Čovjek je kruna Božjeg stvaranja, Bog ima plan da vodi na dobro ljudske živote i s ljudima želi imati zajedništvo, zato i svaki čovjek sigurno služi Boga ako vrednuje i brine za druge ljude oko sebe.
Vrednujemo razvijanje našeg identiteta u Kristu. Kada smo odlučili slijediti Krista, mi smo se odlučili mijenjati na sliku našeg primjera Isusa. To podrazumijeva da se naš identitet razvija iz dana u dan. Da bi naša vjera bila napredujuća i da bismo donijeli plodove vjere u našem životu, svaki dan trebamo tražiti načine da budemo bliže Isusu i više poput Njega. To znači proučavati Riječ Božju, služiti, davati i dijeliti, i na razne načine dopustiti Bogu da nas mijenja po svojoj volji. Dio našeg identiteta je da smo braća i sestre u Kristu. Stoga težimo da naši međusobni odnosi budu u skladu sa Božijim standardom i da provodimo dovoljno kvalitetnog vremena zajedno.
Vrednujemo ulogu svakog pojedinca u crkvi. To znači da nam je cilj da svi služe, da se svakoga čuje i uvažava. Djeca, mladi, odrasli i stari, zdravi i bolesni, vješti i oni manje sposobni, svi dakle imaju svoju ulogu; treba je prepoznati i ohrabriti na djelovanje. Bog poziva sa razlogom, a ono za što smo pozvani, to trebamo i prepoznati i služiti u skladu s tim, poradi Boga, sebe i ljudi oko nas.
Vrednujemo Veliko poslanje, Isusovu zapovijed da idemo svuda i propovijedamo Radosnu vijest o spasenju svim narodima, pozivajući i druge ljude da postanu Isusovi učenici. Boga se može objaviti na razne načine, nisu svi samo govorenje, a posvuda ne znači da počinjemo s kraja svijeta, nego od svojeg okruženja.

Crkva u BiH se zove Evanđeoska crkva i postoje slične zajednice širom BiH i svijeta, koje mogu imati i drugačije nazive, ali jako slične prakse. Mi kao crkva u Brankovcu (Mostar) skupina smo ljudi koji dolaze iz raznih gradova BiH i svijeta, pa stoga i raznih nacionalnosti i boja kože. Koristimo Bibliju kao svakodnevnu inspiraciju i vodilju. Naše osnovno Vjerovanje isto je kao i u drugih kršćana svijeta. Isključivo se molimo Bogu (Ocu, Sinu i Duhu Svetome), obilježavamo spomen na Isusovo rođenje i uskrsnuće (Božić i Uskrs). Bogoslužje je uz instrumente i pjevanje, molitvu i zahvalnost, uz propovijedanje iz Biblije, te slavljenje Euharistije (Večere Gospodnje, zahvalnost i sjećanje na Isusovu žrtvu za naše grijehe i spasenje).

Iskusili smo ljubav od Boga, ta nas je ljubav počela mijenjati, trudimo se naučiti voljeti kako smo i bili voljeni od Boga, da bi ovaj život imao smisao i postigao cilj: jednog dana biti u Božjoj prisutnosti za cijelu vječnost. Isusa u kome nam se Bog u tijelu objavio i žrtvovao se za nas i naše spasenje, njega želimo slijediti, upoznati i učiniti poznatim. Naš je život u Bogu duhovna borba koja podrazumijeva i patnje i teškoće, ali to nikada nije borba protiv „krvi i mesa“ (ljudi) nego protiv grijeha i duhovnih sila koje iza njega stoje. Vjerujemo da život s Bogom može biti uzbudljivo zajedništvo, na blagoslov ljudima koji odluče slijediti Božji naum za svoj život. Crkva je zajedništvo pozvanih i odazvanih ljudi, i kao takva važna je karika u lancu života svakog vjernika.